Što je zapravo potrebno za simultano prevođenje?
Zamislite raspon tema: jedan dan to je konferencija o središnjim bankama, drugi dan o međunarodnom pravu, pa protokoli veterinarskih inspekcija, ili poslijepotresna sanacija konstrukcija. Dobar prevoditelj već je to sve prevodio. Među sobom, kolege se šale da u glavi nose toliko terminologija da ih se više ni ne sjećaju.
Temelj. Tečno vladanje dvama jezicima tek je minimum, a ne standard – jer jezici u sebi nose povijest, a za kvalitetno prevođenje potrebno je razumijevanje načina na koji je ta povijest oblikovala jezik. Primjerice, francuska riječ „ordonnance“: u različitim pravnim kontekstima može značiti „uredba” ili „propis”, a ti se pojmovi u zakonodavstvu EU-a ne mogu zamjenjivati. Odabir pogrešnog izraza ne samo da zamućuje značenje rečenice, već može nenamjerno i neprimjetno izobličiti točno značenje nekog govora.
Pritisak. Osim poznavanja jezika, prevoditeljima je potrebno i poznavanje prava, ekonomije i sektora o kojem se toga dana raspravlja – jer će u nekom trenutku, bez obzira na temu, netko zbijati šalu na račun bilance ili postaviti izravno pitanje o kaznenoj odgovornosti, a nema vremena za stanku i provjeru točnog prijevoda. Kontekst stiže istom brzinom kojom se izgovara rečenica.
Čelični živci. Iskustvo nije samo pitanje godina provedenih u poslu – osobito za mlađe tumače, iskustvo podrazumijeva naučiti kako se nositi s atmosferom u dvorani. Prevoditeljska kabina je malen, zatvoren prostor, a tek staklena stijenka dijeli prevoditelja od publike i svih prisutnih – bilo da je riječ o 300 slušatelja ili o jednom ili dva premijera. U tom trenutku publika zapravo ne sluša govornika, već prevoditelja, a između njih je samo staklo. Mnogi koji savršeno vladaju obama jezicima ipak se ne uspijevaju izolirati od onoga što se događa u dvorani; čim postanu svjesni okruženja – i začuju vlastiti puls kako im glasno odzvanja u ušima – koncentracija počinje popuštati. Dovoljna je samo jedna propuštena sekunda da se izgubi nit – je li u govoru rečeno „da” ili „ne” – a nakon toga, ono što slijedi postaje stvar puke sreće.
Upravo je to iskustvo stečeno s više od trideset godina rada – stotine, možda i tisuće sati – tijekom kojih su simultani prevoditelji s Aionom usavršavali ne samo jezik, već i sposobnost prosuđivanja: kroz interne okrugle stolove, rasprave o terminologiji i prenošenje znanja iskusnijih kolega o onome čemu vas nijedan udžbenik ne može naučiti. To je ono što klijenti na visokoj razini zapravo plaćaju kada traže „prevoditelja” – ne samo glas, već sve ono što mirno stoji u njegovoj pozadini.
