Zašto je na konferenciji potreban tehničar za zvuk, a ne samo zvučni sustav

Međunarodna konferencija sa simultanim prevođenjem zapravo ima tri publike, dva različita zvuka i jednu tonsku miksetu. Ponekad sudionici stavljaju slušalice za praćenje prijevoda samo da bi uopće mogli čuti što se govori.

Soundcraft audio mikseta na konferenciji, a u pozadini mikrofoni na stolovima

Tri publike, dva zvuka, jedna mikseta

Na konferenciji s usmenim prevođenjem zvuk mora istovremeno doprijeti do tri skupine slušatelja:

• Prevoditelji, koji sjede u kabinama, u slušalicama moraju čuti glas govornika što je jasnije moguće.

• Sudionici koji koriste prijamnike moraju čuti glasove prevoditelja.

• Publika u dvorani sluša govornika putem zvučnika.

Dva različita zvuka: jedan za dvoranu, drugi za prevoditelje. Jedan je govornik i jedna mikseta, ali svaka skupina treba svoju verziju zvuka. Sva tri zvučna toka prolaze kroz tu miksetu, a netko njima mora upravljati.

Kvaliteta rada prevoditelja ovisi o njihovom iskustvu i znanju, ali i o kvaliteti zvuka koji slušaju. Godine iskustva i temeljita priprema ne mogu nadoknaditi nejasan zvuk u prevoditeljevim slušalicama.

Što narušava kvalitetu zvuka

Nejasan zvuk je najveći prevoditeljev neprijatelj. Obično potječe od jednog ili više sljedećih razloga:

• Odjek i šum prostorije. Dvorana s tvrdim zidovima reflektira zvuk s malim vremenskim odmakom, uslijed čega svaka izgovorena riječ postaje manje jasna.

• Uključeni mikrofoni koji se ne koriste. Svaki uključeni mikrofon prenosi i zvukove iz prostorije: šuškanje papira, šaputanje, pomicanje stolaca. Profesionalni sustavi omogućuju njihovo daljinsko uključivanje i isključivanje, pa tehničar može odmah isključiti nepotrebne mikrofone.

• Govornik je previše udaljen od mikrofona. Osim govornikova glasa, mikrofon hvata i zvukove iz prostorije, koji se potom vraćaju kao odjek. Stoga će dobar tehničar za zvuk (tonski tehničar), čak i usred rečenice, prići govorniku i približiti mikrofon njegovim ustima.

• Govornici koje je teško pratiti. Tih ili nerazgovijetan govor, jak naglasak, te čitanje pripremljenog teksta velikom brzinom. Tečan govor nije isto što i razgovijetan govor. Ako će govornik čitati svoj tekst, pošaljite ga prevoditeljima unaprijed: tada mogu pripremiti terminologiju i pratiti tekst čak i kada zvuk nije savršen.

Zašto prevoditeljsko znanje uključuje i rukovanje potenciometrima

Svaka prevoditeljska konzola ima kontrole za glasnoću zvuka u slušalicama te za podešavanje visokih i niskih tonova. Prevoditelji ih neprestano prilagođavaju naspram govornikova tona. Ako je zvuk loš, pojačavaju glasnoću, a s njom se povećava i glasnoća samog prevoditelja. Ako tome dodamo govornika koji ubrzano čita pripremljeni tekst, prevođenje postaje herojski napor – napor koji bi uz kvalitetan zvuk bio potpuno nepotreban.

Ako je zvuk loš, čak i najbolji prevoditelj radit će s fragmentima: nekoliko riječi čuje jasno, a ostatak rekonstruira iz konteksta. Ponekad rečenica ispadne manje precizna, a ponekad se u potpunosti izgubi. Slušatelji koji prate prijevod putem slušalica čuju slabiju izvedbu, a rijetko znaju zašto.

Također, različite uši čuju glasove različito. Ponekad, jedan prevoditelj čuje samo nejasnu buku, dok kolega ili kolegica u istoj kabini čuje govornika sasvim razgovijetno. U takvim situacijama, drugi prevoditelj preuzima posao, bez obzira na to što pokazuje sat. To je još jedan razlog zašto prevoditelji rade u parovima.

Zašto tehničar mora neprestano podešavati gumbe i fejdere na mikseti

Nijedan događaj nije statičan. Sudionik panela odmakne se od mikrofona, mikrofon bubica počne krčati, netko iz publike postavi pitanje bez mikrofona... Netko mora reagirati u svega nekoliko sekundi – i to tijekom cijelog događaja, a ne samo prilikom postavljanja opreme.

Zato tehničar ostaje za miksetom od prvog do posljednjeg govora i stoga mora raditi na opremi koju dobro poznaje. Mikseta nije uređaj koji tehničar može samo preuzeti od nekoga drugoga i njome uspješno upravljati.