Simultano prevođenje: mozak prazan, zen pun

Nakon cjelodnevne konferencije, simultani prevoditelji izlaze u stanju bliskom zenu: bez briga, bez emocija, bez suvišnih misli. Mozak djeluje pročišćeno, a to troši energiju. Čak se i sami prevoditelji pitaju zašto.

Ilustracija mozga simultanog prevoditelja s pet područja označenih brojkama: slušno procesiranje, izvršna kontrola, dekodiranje jezika, radna memorija i repadta jezgra (nucleus caudatus).

Neke odgovore nudi neuroznanost. Mnoge se radnje odvijaju istovremeno: slušanje, zadržavanje misli na jednom jeziku, pronalaženje riječi na drugom jeziku i govorenje, dok su oba jezika stalno aktivna. Toliki broj dijelova mozga koji rade istovremeno vjerojatno je povezan s tišinom koja slijedi.

I drugi zahtjevni poslovi donose takvu vrstu iscrpljenosti, no tek nekolicina traži od mozga da istovremeno sluša, razumije, prevodi i govori tuđim tempom. Stoga prevoditelji rade u parovima i izmjenjuju se svakih 20 do 30 minuta. Na najvišoj razini, nitko ovaj posao ne radi sâm satima.

Ako planirate konferenciju sa simultanim prevođenjem, Aion će vam pomoći u organizaciji parova, stanki i kabine u kojoj prevoditelji mogu vidjeti, čuti i – disati.

Što znače brojevi na grafičkom prikazu? Svi se procesi u mozgu odvijaju istovremeno, stoga nisu redni brojevi.

1. Slušno procesiranje. Prevoditelj čuje govornika ali i vlastiti glas, jer provjerava što sâm govori dok istovremeno sluša ono što slijedi. Dva tijeka informacija odvijaju se istovremeno: jedan ulazni, a drugi izlazni. Ako prevoditelj jedno uho ostavi djelomično otkrivenim (ne prekrije ga slušalicom), bolje čuje vlastiti glas.

2. Izvršna kontrola i inhibicija. Oba jezika ostaju aktivna. Mozak se kreće između njih, birajući onaj pravi i ne dopuštajući da drugi jezik „izleti” usred rečenice. To upravlanje traži napor čak i kada se sve odvija uglađeno.

3. Dekodiranje i kodiranje jezika. Prevoditelj prevodi značenje, smisao, a ne riječ po riječ: shvaća namjeru govornika, a zatim je ponovno oblikuje na drugom jeziku, poštujući gramatiku i registar tog jezika.

4. Radna memorija i predikcija. Prevoditelj memorira nekoliko sekundi govora dok govornik nastavlja izlaganje te često predviđa tijek rečenice. To je osobito korisno ako glagol dolazi na kraju rečenice.

5. Repata jezgra (nucleus caudatus). Struktura duboko u mozgu koja, čini se, sudjeluje u prebacivanju između jezika. Neuroznanost još uvijek istražuje njezinu točnu ulogu, kako u procesu prevođenja tako i u radu mozga općenito.

Napomena: grafika je ilustracija, a nije prikaz iz neurološkog znanstvenog rada.